Dok sam radila natuknice za putovanje u jednom trenutku naš razgovor teče ovako 👉
On: E ženo ima li na tom tvojem popisu igdje mjesta za onu kućicu?!
Ja: Tomica, koju crnu kućicu pa po selima su sve kućice?
On: Ma znaš onu, malu kućicu na Drini.
Ja: Odlično sad sve znam … mala i na Drini… (pravim se ja i dalje kako nemam pojma o čemu priča)
On: Daj što se praviš grbava, znam da ćeš je sigurno staviti u plan, a ja se ovaj tren ne mogu sjetiti kako se zove mjesto bitno da ti mene pilaš.I tako od Stopića pećine, preko Užica vozimo se mi prema maloj Kućici na Drini.
U zapadnom dijelu Srbije na rijeci Drini smjestila se Bajina bašta.
Simbol Bajine Bašte je Kućica na Drini – pa kako bi je mi onda mogli mimoići i ne raspaliti neku fotku … njezina povijest seže u 1968. godinu kad je na stijeni napravljen drveni plato za sunčanje, nakon toga u ljeto 1969. godine Milija Mandić – Gljiva podiže drvenu kućicu. Od tad je zelena ljepotica nosila kućice sa stijene, bajnobaštani su je vraćali ili gradili novu tako da je ovo peta verzija kućice na Drini.
Kućica na Drini 
Pogled na drugu stranu Drine
Pogledali malu kućicu na Drini, pojeli na brzaka u restoranu Studenac, popili odličan sok od maline i krenuli prema Perućcu.
Put prema Perućcu i Hidrocentrali Bajina Bašta ide paralelno s Drinom. Na putu ćete proći preko mosta ispod koje teče rijeka Vrelo koja je najkraća rijeka u Europi, ukupne dužine je 365 m, a svoj život produžuje u rijeci Drini kao mali vodopadi.
Hidrolektrana Bajina bašta je impozantna kao i uspon prema Mitrovcu , u 15 km s 200 metara nadmorske visine na 1100 m n/v.
Zelena Drina 
Splav 
Mislim kako je potpuno nepotrebno naglašavati kako je priroda savršena , kako je pogled WOW i kako na žalost na toj uskoj cesti baš nema mjesta za stajanje i fotografiranje pa eto lovim po koju brzinsku fotografiju.
Perućačko jezero 
Pogled na Drinu 
Ovdje su tuneli naturalis 🙂
Dolazimo do sela Zaovine, ali se ne zaustavljamo jer smo odlučili napraviti krug oko Zaovinskog jezera.
Shema je ista planinska uska cesta, na jednom dijelu zatvorena, ali nas to ne zaustavlja, priroda, zelenilo i čak i vrijeme za oblačenje majice dugih rukava, naravno ispod jakne.
Selo i umjetno jezero Zaovine smjestili su se u južnom dijelu Nacionalnog parka Tara.
U geomorfološkom smislu čini prirodnu poveznicu planine Tare sa Zlatiborskim masivom i Mokro-gorskom kotlinom.
Najniža visina je 784 m, a najviša 1412 m, vrh Miloševac.
Kako bi mi bez makadama 
Iz Zaovina se vozimo prema Mokroj gori koja je osim prirodnih ljepota poznata po Šarganskoj osmici i Kusturičinom Drvengradu.
Kako je zadnja “Nostalgija“ za danas davno odvozila svoju turu mi se kratko zaustavljamo fotografirati simbol Šarganske osmice lokomotivu.
Ukoliko se želite voziti “Nostalgijom“ raspored vožnje dostupan je na webu http://www.srbvoz.rs/nostalgija.html.
- DRVENGRAD, Mećavnik
Ulaznica : 250 dinara , cca. 16 kn
Drvengrad je etno selo smješteno je na razmeđi Tare i Zlatibora. Osnovano je i izgrađeno na brdu Mećavnik po zamisli filmskog režisera Emira Kusturice za potrebe snimanja filma „Život je čudo“.
Ulice u selu Drvengrad nose imena poznatih ličnosti iz svijeta kulture i znanosti. Glavna ulica nosi naziv srpskog nobelovca Ive Andrića.
Kako je za vrijeme naše posjete bila 11. Balkanska Minijada najprije Vam stavljam neke nama fora fotografije.
Sunce na zalasku a nas dvoje bauljamo tim neobičnim Kusturičinim selom.
Ulica Matije Bećkovića 
Crkva svetog Save 
Ulica Nikole Tesle 
Crkva svetog Save 
Unutrašnjost crkve svetog Save 
Unutrašnjost crkve svetog Save 
Kuća pisaca – Crtež Dostojevskog 
Vrijeme je za povratak u Zlatibor, jer eto ovaj naš godišnji “odmor“ nas nekako iscrpljuje ne znam kako Vas !?
No naravno prije povratka u Zlatibor valja se dovesti do Šumatnog brda i popeti na to isto brdo jer eto na na njemu je još jedan monumentalni spomenik. 😀
predivne boje neba 
Okolica Zlatibora 
Nije uopće daleko kad mu se približiš 😀
Parkiramo se u šumarku iz kojeg nas gleda kravica 🐮 … hmmmm valjda smo joj čudnovati .
Spomenik na Šumatnom brdu
Udaljen je cca. 5 km od centra Zlatibora, izgrađen u čast partizanima koji su strijeljani. (predvečer je odličan pogled)
Završen 1967.godine, projektirale su ga dvije dame Jovanka Jeftanović i Ana Bešlić.
Njegova visina je 10 metara izrađen od bijelog mramora.
Na samom spomeniku su stihovi Vaska Pope:
“Ne dam ovo Sunca u očima,
ne dam ovo hleba na dlanu”.
Završio je i naš četvrti dan, nas dvoje toliko umorni pa nismo niti gladni ali prije spavanja valja popiti Nikšićko pivo kako bi se adekvatno pripremili za nastavak puta u Crnoj Gori.