Kako je u Vražjem prolazu?

Zeleni vir – Vražji prolaz – Špilja Vrelo – Petehovac

Treba pobjeći iz Zagreba dosta nam je posla, kuće, djece, kuhanja, smrada velegrada..

BMW-ejac 🏍 kao i svaki put spremno i veselo čeka naše guzice. Brzinski se spremamo i već u 7.30 krećemo. Naravno vozimo se starom cestom i uživamo u vožnji ‘ko praščići u blatu 😀

Nerado priznajem ali sve češće i češće zahvaljujemo mojem omiljenom mužiću što me je nagovorio na putovanje motorom.

Kratko zaustavljanje u motelu Dobra, Jarče polje za ispijanje kave na jutarnjem suncu.

Stanke za stajanje iskorištene, vozimo se prema Skradu točnije Zelenom Viru.

Sve je odlično dok nismo skrenuli s glavne ceste na … 🙃

Vidjevši širinu ceste, stanje ceste, zavoje i provaliju uz cestu razmišljam zatvoriti oči ? reći MM da se zaustavi okrene motor i vrati nas na glavnu cestu ??

ili otipkati sinu poruku, pa ako se ne javimo da zna kako nas je progutala zelena ljepotica ili neki medvjed .

Uglavnom vadim mobitel signala nema ⁉️ znači plan je propao, ništa od javljanja.

Dok se on koncentrira na vožnju i pazi da netko ne bi iskočio iz slijedećeg zavoja a ja krećem u podvig kako zabilježiti provaliju uz koju se vozimo…

**On se tako “sporo” vozi da mi je nemoguće napraviti suvislu fotografiju**

Kud nas vodi ova vijugavica? Pakao?

Brzo se rješava naša dilema stižemo do planinarskog doma Zeleni vir.

Scenarij uvijek isti skidanje.. oblačenje… pakiranje i spremni za planinarenje 😀

Od Planinarskog doma Zeleni vir vode dvije stazice, nas dvoje prvo krećemo prema kanjonu Vražji prolaz.

Šuma je nestvarno lijepa, stvarno se lakše diše.

Kroz uski kanjon probija se potok Jasle. Pitam se koliko je tisuća godina izjedao kamen kako bi napravio ovaj prolaz.

Nad potokom su na metalnim nosačima usječenim u stijenu napravljeni mostići i stepenice kojima se prolazi.

Na stijenama ima mahovine i drugih biljčica, dok je na terasama trava i drveće. Stijene su s jedne strane s vodoravnim usjecima a s druge strane s poprečnim usjecima. Sunce koje probija kroz granje baca divno osvjetljenje na pojedina dijelove.

Na zaravni kojom završava Vražji prolaz nalazi se spilja Muževa hižica.

Prema narodnoj predaji u njoj se oko 1525. godine za vrijeme najezde Turaka sakrilo stanovništvo ovog područja. Na njihovom čelu nalazio se muž– muškarac, pa je spilja po tome dobila ime.

Spilja je dugačka oko 200 metara, na kraju spilje nalazi se mala dvorana s jezercem u kojem su istraživači pronašli najrjeđi primjerak naše faune- čovječju ribicu.

Pripremili smo svjetiljke za razgledavanje Muževe hižice koja je na kraju Vražjeg prolaza, ali na našu žalost radi urušene staze penjanje do iste nije bilo dozvoljeno 😢

To smo samo mi 🙂

U jednom dijelu kanjona nalazi se kip sv. Bernarda, zaštitnika planinara.

Istom stazom vraćamo se do planinarskog doma… vrijeme je za predah i kavicu ☕️

Zeleni vir

Na samom ulazu prema vodopadu nalazi se hidroelektrana Munjara izgrađena 1922. godine. Još uvijek je u funkciji a ujedno je spomenik tehničke kulture …

Do Zelenog vira staza je zahtjevnija, strmija. Hodala sam i dolazila u napast odustati i pustiti alfa mužjaka da se vrati s fotkama .

U svojim razmišljanjima polako stižemo do ravnice koja nas vodi do predivnog slapa.

Bijela, šuškava vodena ljepotica obrušava se sa sedamdeset metara visoke stijene.

Kao i svi turisti stanem pod slap, ali se okružena tom divnom prirodom osjećam tako malena i neznatna.

Pogled iz špilje

Ispod slapa sakrila se spilja u kojoj je predivno smaragdno-zeleno jezero. Voda iz njega se spušta u onu s hidrolektranu s početka Munjaru.

Slijedi povratak na početak i vožnja nepreglednom, uskom, zavojitom “scary” cestom .. te nastavak puta prema Fužinama točnije u Špilju Vrelo ..

Špilja Vrelo

Samo 3 km od Fužina nalazi se špilja „Vrelo“.

Otkrivena slučajno, a starost joj se procjenjuje na 3,5 – 4 milijuna godina.

Posebnost ove špilje je što je unutar nje izbetonirana stazica koja omogućuje posjetu invalidima, starijim osobama i djeci. LED rasvjeta daje joj posebnu čar i ističe bogatstvo različitih oblika stalaktita i stalagmita.

Slatkovodno jezerce, gorski izvor i ponor daju dodatni čar špilji. U kišnim razdobljima špilja je poplavljena.

Korisne informacije:
              ZELENI VIR

👉 Ukoliko se odlučite na vikend izlet osim privatnog smještaja noćiti možete i u planinarskom domu Zeleni vir, cijena noćenja u dvokrevetnoj sobi je 220,00 kn, u sedmerokrevetnoj sobi 90,00 kn
Uz napomenu da ste ponudu vidjeli na službenoj web stranici dobivate gratis doručak
👉 Radno vrijeme: izletište 10.00 – 18.00, ponedjeljak – nedjelja
                            Planinarski dom 10.00-18.00 (subota-nedjelja)
👉 Cijena ulaznice u izletište Zeleni vir je 25.00 kn.
👉 Za razgledavanje Vražjeg prolaza bilo nam je potrebno sa svim stankama, fotkanjima oko 40- ak minuta, staza nije zahtjevna
👉 Slap & Zeleni vir, staza zahtjevna, hoda se uzbrdo cca. 20-ak minuta
👉 Za razgledavanje Muževe hižice ponesite svjetiljku i topliju odjeću

               ŠPILJA VRELO
👉 Radno vrijeme možete provjeriti telefonom 051 835 163
ili na stranici www.tz-fuzine.hr
👉 Obilazak je s vodičem i traje oko 20 minuta
👉 Cijena ulaznice: odrasli 30,00 kn, djeca od 4 – 18 godina gratis
👉 Za razgledavanje ponijeti topliju odjeću jer je temperatura u špilji 8°C

Poslije ovih divnih mjesta zaputili smo se u planinarski dom Petehovac kako bi još malo uživali u čarima prirode i naravno u dobroj hrani.

Kako do Petehovca – ulaz u Delnice starom cestom Lujzijanom, skretanje lijevo (iz smjera Rijeke) ili desno (iz smjera Zagreba) kod benzinske postaje INA-e, koju zaobilazite i dalje slijedite putokaz do nas. Do vrha ima 10-ak minuta lagane vožnje šumskom cestom.

Smješten je na platou istoimene planine na nadmorskoj visini 1035 m s kojeg se pružaju vidici na sve četiri strane, a jedinstveni su oni na Delnice, Nacionalni park Risnjak i Slovenske Alpe. Zbog svoje iznimne ljepote 1963. g. to područje je zaštićeno i proglašeno značajnim krajolikom.

Prije obroka popili smo njihov borovnička liker.

Juha od gljiva, savršenstvo okusa (15,00 kn)
>

Gulaš od srnetine s domaćim njokima (65,00 kn)

Nakon obroka možete se prošetati do Jagodine stijene koja je udaljena 40 m od planinskog centra što je cca. 10 minuta hoda.

Jagodina ljubav
Delnička legenda ovjekovječena i u istoimenom romanu Milivoja Magdića iz 1934. g. Legenda i roman kazuju ljubavnu priču između Delničanke Jagode Matković i prof. Branka Milića iz Zagreba. Branko je od djetinjstva dolazio ljeti u Delnice k rođacima gdje je kasnije, u zrelijim godinama upoznao djevojku- prekrasnu Jagodu. Prisjećajući se živopisnog djetinjstva u Delnicama, mladi par vrijeme provodi u beskrajnim šetnjama prekrasnim krajolicima gdje u rano ljeto ima obilja jagoda, posebice na Japlenškom vrhu, gradskom parku i Petehovcu oko kojih se nerijetko isprepliće njihov ljubavni zanos. Njihova ljubav je strastvena i duboka, no Brankove obveze i bračne zagrebačke vode pred Jagodu stavljaju najgoru kušnju. Njihov omiljeni ljubavni poligon (strmu stijenu nad dubokom vrtačom obronaka Petehovca ona pretvara u ishodište odakle se bacivši u ponor, zbog nesretne ljubavi, rađa vječita priča, delnička legenda i književno djelo koji uvijek nanovo potiču posjetioce na dolazak na samo mjesto zbivanja odakle se dive iskonskoj ljepoti prirode i čistoj ljubavi koju su Jagoda i Branko zauvijek ostavili Delnicama i njihovim gostima.

Radnju romana prate autorovi božanstveni opisi goranske prirode koji nikog neće ostaviti ravnodušnim, a šetnica je obilježena 45 metarskom alpinističkom ogradom osigurali za sve znatiželjnike ove divne delničke lokacije