Treći dan našeg putovanja kao i uvijek počinje rano ujutro, jer jutra su najljepša, a mi vedri i čili. Nakon doručka brzinski se pakiramo, moj muž puni kofere i spremni smo. Tu moram čak napomenuti kako sam jednostavno sama sebe iznenadila ovaj put jer sam na put gotovo ponijela samo ono što mi stvarno treba. Zaključak: “Iz godine u godinu sam sve racionalnija”.
Radi ambicioznog plana za treći dan u Negotinu se zaustavljamo na mjestu pogibije Hajduka Veljka.
E sad Vi što se pitate od kud su sad hajduka izvukli pa eto hajduk Veljko Petrović, zmaj od Krajine je najpopularniji junak Prvog srpskog ustanka.
Poznat je po svojoj izreci „Glavu dajem, Krajinu ne dajem!“
Ukoliko imate vremena u Negotinu možete i posjetiti monumentalni spomenik njihovog hajduka a mi smo to ostavili za drugi put. Napuštamo Negotin i vozimo se prema selu Rajac.
Ljubitelji vina znaju kako je istočna Srbija odnosno Negotinska krajina poznata po dobrim vinima. 🍷 🍷 🍷
U njihovim selima Rajac, Rogljevo, Tamnič, Smederovac nastaju odlična vina. Najpoznatija sorta je crna tamjanika, ona pripada specifičnim muškatnim sortama i izuzetno je rijetka u čitavom svijetu. Prema mojim saznanjima uzgaja se još samo na području Italije i Portugala.
Cesta je hmm… tako-tako, podnošljiva. Raduje me što je u cestu puno polja suncokreta koji mi je jednostavno savršen.
U jednom trenutku moj muž odluči izmamiti osmijeh na moje lice 😁 i staje baš pred jednog takvog savršenog zlatnog polja suncokreta. 🌻🌻🌻🌻
Sunce prži na najjače, pčelice lete oko suncokreta, lišće me bocka ali se ne predajem… kako ne opaliti koji samoslik u tom savršenstvu..
Nastavljamo se voziti prema Rajačkim pimnicama koje se nalaze na brijegu poznatom kao Belo Brdo, udaljene su samo dva kilometra od sela Rajac, a 24 km od Negotina.
Uskom planinskom cestom dolazimo do pimnica.
Većina kažu pivnice, ali nisu već su izvorno pimnice, što u vlaškom kraju označava podrum pa je i naziv logičan.
Naime u Rajačkim pimnicama nalaze se kuće, izrađene od kamena i blata, polu-ukopane, ali ne služe za stanovanje već kao vinarije. Stare su po 200-300 godina.
“Cesta“ između kuća je dosta široka radi transporta grožđa. Parkiramo se pred jednom kamenom kućom i tu nas dočeka njezin ponosni i simpatični gazda Radomir.
Mi se odlučujemo na kušanje crne tamjanke koju na žalost nismo mogli utrpati nigdje u kofere.
Fotografije ovog predivnog tradicionalnog, rustikalnog ambijenta.
Nedaleko od pivnica nalazi se staro seosko groblje koje je podjednako atraktivno. Iako zvuči morbidno, u pitanju je jako staro groblje, na kojem spomenici predstavljaju prava umjetnička dijela sa povijesnom vrijednosti.
Pozdravljamo s s Radomirom i nastavljamo put prema Gamzigradu točnije arheološkom nalazištu Felix Romuliana koja se od 2007.g. nalazi na UNESCO listi kulturne baštine svijeta.
Cesta ponovno svakakva, nikakva i najčešće kako sam je nazvala „krpanica“, ali nekako ljepota prirode, predivni vinogradi, malinjaci amortiziraju cestu krpenicu.
FELIX ROMULIANA jedan od najbolje očuvanih rimskih spomenika u Srbiji.
Carska palača, nasljedstvo imperatora Galerija, koju je nazvao po svojoj majci Romuli, a izgradio ju je s namjerom da se u nju preseli nakon svoje vladavine.
Ulaz je na zapadnom dijelu zidina, na mjestu gdje se nekad izlazilo iz palače.
Radno vrijeme: 8.00 – 20 .00 sati (1.5-31.10)
Ulaznica : 300 dinara , cca. 18 kn
Ukoliko idete u Muzej u Zaječaru cijena je 400 RSD.
Sunce piči mi se selfamo 🙂
Ulaz 
Felix Romuliana, palača 
Drevni podni mozaici zaštićeni su pijeskom, samo je ovaj otkriven 
Jupiterova glava 
Konstantin I 
Felix Romuliana se smatra najvažnijim rimskim naseljem cijelog Balkana, ne samo zbog svoje veličine i detalja nego i zbog svoje jedinstvenosti. Njegovi podni mozaici su poznati kao jedan od najboljih primjera kasne antičke umjetnosti.
Naša preporuka je obavezno posjetiti, a i po mogućnosti kombinirati s muzejom u Zaječaru koji mi nismo imali vremena posjetiti.
Nakon Zaječara put nas vodi kroz Jagodinu na čijem ulazu je postavljen impresivni spomenik legendarnom „svjetskom putniku“ – Jovanči Miciću – glavnom liku komedije „Put oko sveta“ srpskog književnika Branislava Nušića.
Na velikom metalnom globusu, sa meridijanima i paralelama, te ilustracijama kontinenata, nalazi se sjedeći kip Jovanče Micića.
Kip je izrađen od poliestera, sjedi na koferu, gleda prema Rekovcu s desnom rukom ispruženom prema Jagodini
U unutrašnjosti globusa, koji je promjera devet metara, piše „Ceo svet obiđoh, kao Jagodinu nigde ne nađoh“.
Nakon kratke stanke kako bi barem popili kavu i pronašli smještaj u Zlatiboru nastavljamo putovanje prema Kragujevcu .
Vjerujem da u ovim našim „starijim“ naraštajima spomen Kragujevca budi asocijacija na prvu i jedinu tvornicu automobila u SFRJ iz koje su izlazili automobili uz koje smo odrastali. Moj prvi automobil je bio Zastava 750 popularno zvan „Fićek“.
Naš posjet Kragujevcu je obilazak Spomen parka “21.oktobar” .
Radno vrijeme: 8.00 – 18 .00 sati
Ulaznica : 100 dinara , cca. 6 kn
U spomen na žrtve strijeljanja u Drugom svjetskom ratu, čitav prostor Šumarica je pretvoren u spomen – park u kome se nalazi 30 grobnica od kojih je deset umjetnički oblikovano spomenicima.
Na ulazu u spomen park podignuta je impozantna zgrada muzeja “21 oktobar” u čijoj je arhitekturi naglašena simbolika kragujevačke tragedije.
Na zgradi nema prozora što je simbolika na nemogućnost bijega nevinih ljudi pred strijeljanjem, trideset tri kubusa – trideset masovnih grobnica u spomen parku i tri u selima
Prozirne piramide na vrhovima predstavljaju posljednji pogled žrtava usmjeren prema nebu.
Poruke stradalih
Odmah na ulazu nalazi se neobična skulptura, pod nazivom “Kragujevački oktobar”, sastoji se od dvije različite cjeline, jedna, izrađena od originalnog njemačkog oružja i šljemova, predstavlja naoružane vojnike sa mitraljeskim cijevima usmjerenim prema užasnutim, izrešetanim žrtvama.
U izložbenom dijelu nalaze se potresne poruke stradalih ljudi iz Topovskih šuma, užasnog koncentracijskog logora, jer čitajući ih shvatiš prenesenu sliku cijelog događaja.
Na drugom katu nalazi se mračna soba na čijim zidovima svijetle samo male lampice. Kad se približiš njima vidiš da je unutar svakog kruga napisano po jedno ime stradalog.
Prikaz njemačkih trupa na početku 
zastrašujuće i moćno 
i na kraju…
Područje Spomen-parka “Kragujevački oktobar“ u Šumaricama u Kragujevcu smješteno je na površini od 350 hektara . Po čitavom području raspoređeno je 29 grobnica u kojima su pokopani strijeljani 2.10.1941.. Postoje još tri grobnice u selima oko Kragujevca u kojima je 19.10. strijeljano više od 400 ljudi.
5. Najpoznatiji “Spomenik strijeljanim đacima i profesorima” prozvan V3 simbolizira pticu slomljenog krila i prekinute mladosti.
ili “Spomenik čistačima obuće” Kada su završili sa krvavim pirom, Nijemci su se vratili u grad i tjerali male Rome, čistače obuće, da im očiste krvlju umrljane čizme. Kako to djeca nisu htjela odvezli su ih na stratište i pogubili.
Najimpresivniji među mnoštvom spomenika i muzeja u tom kompleksu je Spomenik naroda Hrvatske Kragujevcu – Krugovi.
Oni su rad Vojina Bakića iz 1981. godine i to je ujedno njegova posljednja velika spomenička realizacija. Koristeći se temom svjetlonosnih oblika koje niže u vodoravnom nizu, Bakićevih sedam krugova simbolizira žrtve koje padaju pod mecima.
Nakon Kragujevca vozimo se prema Čačku i još jednom monumentalnom spomeniku Mauzoleju borbe i pobjede.
On se nalazi na obroncima Jelice na 36 hektara izgrađen je 12 metara visok spomenik.
Autor Bogdan Bogdanović, 1980. godina.
Kameni blokovi i drvo.
Izgrađen u spomen na više od 4600 partizanskih boraca i civila koji su poginuli za vrijeme NOB-a u borbama na bojišnici i oslobođenju Čačka.
Na ulazu u spomen-park nalazi se piramidalni humak, visok četiri metra, posvećen poginulima, koji je zapravo kosturnica odnosno grupna grobnica. Ova grobnica je simbol prahistorijske tradicije ovog kraja. Nakon humka slijedi kvadratna platforma na kojoj stoji komemorativni dolmen od hercegovačkog kamena.
Na granitnom monolitu isklesan je citat Josipa Broza Tita:
„Veličina jednog naroda cijeni se po tome kako se on drži u danima najtežih iskušenja“.
Središnja točka spomen-parka je trodijelni megaron (arhitektonska prethodnica grčkog hrama), visok 12 metara. Na zidovima megarona isklesano je 620 divljih zvijeri izvedenih iz brojnih svjetskih mitologija, izgledaju kao da gmižu po cijelom zdanju.
natpis novog doba 
Divlje zvijeri na zidovima megarona
Nakon ovih monumentalnih spomenika slijedi nam vožnja prema Užicama i Kadinjači preko predivne Ovčarsko – kablarske klisure.
Prolazimo kroz Užice koje izgleda kao grad uklesan u stijenu i vozimo se prema Spomen parku Kadinjača.
MEMORIJALNI KOMPLEKS KADINJAČA
Radno vrijeme: 7:30-17.00 h radnim danima, 7:30-15 h subotom
14 km sjeverozapadno od Užica nalazi se memorijalni kompleks Kadinjača. Jedan od posljednjih spomenika koje je otvorio sam Josip Broz Tito.
Moram priznati kako je spomenički kompleks stvarno veleban i nemoguće je obuhvatiti kompletan prostor jednom fotografijom.
Sastoji se od tri dijela amfiteatar Užičke republike, aleje Radničkog bataljona i visoravni slobode.
Podignut je u čast borcima užičkog Radničkog bataljona, Posavcima i Orašanima koji su se žrtvovali 29. 11. 1941.godine štiteći odstupnicu glavnini partizanskih snaga iz Užica ka Sandžaku.
U toj bitci su borci Radničkog bataljuna s još nekoliko partizanskih odreda, njih ukupno 270, imali zadatak zaustaviti napredovanje 3.000 dobro opremljenih nacističkih vojnika koji su krenuli prema Užicu iz kojeg se povlačio Vrhovni štab.
Četnici su nacistima otkrili partizanske položaje tako da je element iznenađenja na ključnoj koti izostao, a bitka je potrajala od ranih jutarnjih sati do poslijepodneva, sve dok nije izginuo cijeli Radnički bataljun.
Epopeja junaka Kadinjače ovjekovječena je stihovima na jednom od spomenika:
„ Ko te Užice ne bi voleo i bol i radost bio si grade,
i ko bi tebe sad preboleo bunom zasejan crveni sade.
Rođena zemljo, jesi li znala, tu je poginuo bataljon ceo,
Crvena krv je procvetala, kroz snežni pokrov, hladan i beo.
Noću je i to zavejo vetar. Ipak na jugu… vojska korača…
Pao je četrnaesti kilometar, al`nikad neće Kadinjača“
Slavko Vukosavljević
Spomenik piramida otkriven je 1952. godine pod kojim se nalazi kosturnica u kojoj su smješteni posmrtni ostaci većine boraca poginulih na Kadinjači.
Novi spomenički kompleks otkriven je 1979. godine, kada je Radnički bataljon odlikovan Ordenom narodnog heroja.
Autori spomenika su kipar Miodrag Živković i inženjer arhitekture Aleksandar Đokić iz Beograda.
Pogled s Kadinjače 
voda je savršeno hladna
Svi vi koji ste imali strpljenja i došli do kraja ovog našeg teksta vjerojatno ste uočili kako nismo nigdje jeli. Da, i opet smo zaboravili jesti. Vozimo prema Zlatiboru, na koji dolazimo u sumrak, ali ono taman za tuširanje i odlazak na večeru.
Večera je više nego odlična u Restoran Bajka Zlatibor https://www.facebook.com/BajkaRestoranZlatibor/
Zlatiborsko jezero 
Rebra na kajmaku & pečena paprika 
Rebrica s kajmakom & pečena paprika
Naš dan je završio punim trbuščićima, a po povratku u apartman treba još i proći rutu za sutra.
Do slijedećeg posta pozdrav svima koji su došli do kraja pozdrav od Motopustolovina 🙌💪🏍