2. dio Bajina Bašta – Perućac – Zaovine – Drvengrad – Zlatibor
Iz Zlatibora krećemo ranom zorom prema selu Dobroselica koje je 12 km udaljeno od Zlatibora. Vozeći se prema njemu mobitel mi je konstantno u rukama, fotkala bi ovo, ono… a istovremeno bi samo gledala tu predivnu prirodu.

U jednom trenutku poželim da sam Heidi i da imam djeda koji tu živi, a ja ću sretna i neopterećena uživati u toj ljepoti….
Ali niti sam Heidi… niti imam djeda na Zlatiboru, ali negdje duboko u duši nosim ono dječje divim se izlasku sunca, cvijeću na livadi ili pužu na cesti…
U tim mojim mislima, guštima i fotkanju dolazimo do Borove glave gdje s glavne ceste desno na lokalnu planinsku cestu. Cesta je uska, zavojita, na puno mjesta nepregledna, ali asfalt je savršen, nov, bez rupa.

Dolazimo do sela Dobroselica, ali odlučujemo kako ćemo se na povratku zaustaviti u njemu i nastavljamo vožnju prema Prerastu koji je od sela udaljen oko 1 km.
E sad mislim da bi tu trebalo par riječi napisati što je prerast . Prerast je prirodni kameni most i posljednje razdoblje u životu jedne špilje. Oni su geomorfološki fenomeni i da bi nastali mora se poklopiti puno faktora – postojanje krečnjačkog masiva, sastav istog, špilja, rijeka unutar špilje, pokreti u zemljinoj kori, reljef, egzogene sile … stoga su prerasti rijetkost.
Prerast u Dobroselici u narodu poznatiji kao Ječmenska pećina je jedinstvena geomorfološka atrakcija i čudo prirode. Prilaz do prerasta nije zahtjevan, lagana uzbrdica, uski putić.
Uživa u čistoj prirodi
Donji ulaz kroz koji smo ušli visok je 16 metara.
pogled s donjeg ulaza prema gornjem
Kroz Prerast protječe mali potok koji je vjerojatno i zaslužan za njegov nastanak.
Pećinski kanal je dugačak 48 metara i širok cca. 12 metara. Na gornjem dijelu ulaz, a u našem slučaju izlaz visok je 12 metara.
Ova impozantna kamena građevina isklesana vještom rukom Majke Prirode stanište je pticama čiji se pjev odzvanja u pećini.Pogled kroz gornji ulaz Od gornjeg prema donjem ulazu
Potrudila sam se snimiti video koji je malo treskav, ali možda Vam barem malo dočara ljepotu Prerasta u Dobroselici.
vraćamo se u selo Dobroselica u kojem je radi svojih ambijentalnih vrijednosti sniman film “ Original falsifikata“, „Crni bombarder“, „Život je čudo“ ..
U samom centru sela Dobroselica nalazi se crkva brvnara, izgrađena 1821. godine, a posvećena je sv. Iliji.
Nju tako malenu okružuju visoki stoljetni borovi, kako su nam mještani rekli neki su stari skoro 500 godina.
Zvono Crkva je malih dimenzija, širine 5 i dužine 8 metara. Ulazna vrata
Ulazim u crkvu u kojoj upoznajem popa Jovana. Toliko gostoljubivosti i susretljivost čovjek rijetko može naći koliko smo mi pronašli na ovom našem putovanju. Nekako imam osjećaj da im je to jednostavno zapisano u genima i ta gostoljubivost im je dio njihovog odgoja koji su prenijeli na njih njihovi roditelji.
Skrenuh s teme totalno 🙂 ali evo nije ni dvije rečenice vraćam se u crkvicu.
U crkvi se nalaze vrijedne ikone napravljene na dasci, autor Aleksija Lazovića. Na plavim daskama se nalazi lik Majke Božje i Isusa Krista s baroknim krunama na glavi.
U povratku iz Dobroselice vraćamo se na Borovu glavu gdje ćemo doručkovati.
Stajemo u “Zorina krčma“ gdje se po tvrdnjama domaćeg stanovništva jede najbolja komplet lepinja i kiselo mlijeko.
Kako nam je to bila prva komplet lepinja ne možemo tvrditi da li je najbolja, ali možemo potvrditi da je fina, kiselo mlijeko odlično, ali s obzirom na zasitnost obroka nama je ostalo svakome po pola komplet lepinje.
Komplet lepinja Kiselo mlijeko Kava + rahat lokum
Slijedeći na popisu je Vodopad Gostilje koji se nalazi u istoimenom selu na 25 km od Zlatibora.
Cesta je relativno dobra, nije prometna, baš je onako nama taman.
Prije ulaza na Gostiljski vodopad, okružen šumom i zelenilom nalazi se bazen koji u vrijeme našeg putovanja nije bio u funkciji, ali je u završnoj fazi uređivanja i moram priznati da bi se rado okupala u takvom okruženju
VODOPAD GOSTILJE
Radno vrijeme: 9.00 – 19 .00 sati
Ulaznica : 150 dinara , cca. 10 kn
Parkiramo se, plaćamo ulaznicu i kao da je sve vrijeme svijeta naše lagano se šećemo po toj ljepoti.
Široke livade, uređene staze, dječje igralište, sanitarni čvor svi su preduvjeti da se na ovom mjestu može kvalitetno provesti dan.
Zaboravio je svoje pokrivalo za glavu pa je dobra i moja marama
Pogled bočno
Mlaz vode koji pada sa oko 20 m dominira ovim prostorom. Čitav prostor oko vodopada predstavlja malu oazu netaknute prirode. Nema tu puno filozofije, sjesti i slušati zvuk kapljica koje se lome na kamenju presvučenom mahovinom.
Sam vodopad nije kraj ove čarolije, samo nastavite nizvodno i uživajte u malim vodopadima, širokim kaskadama, slapovima i slapićima i sve do ušća u rijeku Katušnicu.

Bilo je lakše do vodopada nego natrag, ali nema predaje 💪
Nakon predivnog vodopada nastavljamo u istom điru pa sve do jedinog muzeja Srbije otvorenom, SIROGOJNU, koji nosi naziv ,,Staro selo“
Staro selo se vrlo lako pronalazi jer nije daleko od centra sela i orijentir Vam može biti crkva. Uz sami ulaz nalaze se štandovi s vunenim proizvodima pletenim u tradicionalnim uzorcima i bojama.
SIROGOJNO, Muzej na otvorenom Radno vrijeme: 9.00 – 19 .00 sati Ulaznica : 150 dinara , cca. 10 kn
Na površini pet hektara nalaze se 48 starih brvnara prenijetih iz svih dijelova Zlatibora kako bi se sačuvale kao kulturno bogatstvo.
Svjedoci su kulture stanovanja krajem 19. i početkom 20 st. kad su ljudi živjeli u zadrugama koje su imale po 50 članova.
Odjeća, namještaj i sitni detalji u brvnarama vraćaju vas u dom seljaka iz XIX vijeka.
S moto čizmama se taman uklopio Alat u kovačnici Mljekar Krušna peć Košnice Učionica Košnice od blata
Nakon uživanja u prerastu, drvenoj crkvi, vodopadu i Starom selu došlo je vrijeme za podzemni svijet odnosno za Stopića pećinu.
STOPIĆA PEĆINA, cca. 1 sat
Radno vrijeme: 9.30 – 18 .00 sati
Ulaznica : 250 dinara , cca. 16 kn, parking 70 dinara, 4,50 kn

Do Stopića pećine se nastavlja asfaltnim putem kroz šumu koji je malo uži za mimoilaženje dva automobila pa je potrebno opreznije voziti.
Ta predivna, atraktivno uređena riječna špilja nalazi se na sjeveroistočnoj strani Zlatiborskog platoa, između sela Rožanstvo i Trnava.
Kad se spustite s glavne ceste nakon vrlo kratke vožnje dolazite do uređenog parkirališta ispod stijene.
Uređena kamena stazica sa zaštitnom ogradom vodi Vas do Stopića spilje. I ponovno ista priča jednostavnije do nje nego od nje jedino tješi činjenica da na stazici nema jačeg sunca jer je većinom zaklonjena granjem.

Ulaz u pećinu je visine 18 metara, a dužina pećine je dva kilometra, temperatura je ugodna.

Pećina se dijeli u pet dvorana: Svijetla dvorana, Tamna dvorana – dužina 25.5 metara, Riječni kanal, Velika sala sa kadama i Kanal sa kadama.
Svoje razgledavanje započinjemo u Svijetloj dvorani koja svojim dimenzijama (visina 18 m, širina 35 m i dužina 75 m), prostranošću, tipičnim krškim oblicima ostavlja snažan dojam. Kroz nju Trnavski potok napušta dvoranu da bi se ulijevao u rijeku Prištevicu.





Bigrene kade, od kojih su neke duboke i do 7 metara su poplavljene u periodima kada ima kiše i tada sva njihova posebnost dolazi do izražaja. Dužina najveće kade je 12,5 metara i širina 3 metra.
Pogled s vrha
Nakon razjapljenih vilica od te prirodne ljepote vrijeme je da se pokrenemo prema vodopadu popularno zvanom “Izvor života“.
Što drugo reći nego lijep je.
Lijepa špilja koju svakako trebate uvrstiti na popis za putovanje, kao i cijeli Zlatibor.
Kao što već znate nakon razgledavanja morali smo se vratiti istim putem do motora… malo krepnuli ali dobro nema predaje…
Nastavljamo dalje a Vas ako zanima čitate nas u 2. dijelu, četvrtog dana putovanja.