Znamo kako se mnogima od Vas posjet Auschwitzu čini bizarnim, nepotrebnim turističkim posjetom, ali nama je bilo nezamislivo boraviti u Poljskoj i ne posjetiti mjesto koje je imalo utjecaj na našu ne tako davnu prošlost.
Iznova i iznova ponavljam da mi je potpuno neshvatljivo koliko strahota su ljudska bića moguća učiniti jedni drugima.
Ukoliko ste mislili da je Auschwitz I vrh ljudske svireposti, dolazak u Birkenau, Auschwitz II to u potpunosti poništava.
Možda je najprikladnije post započeti citatom iz knjige talijanskog autora Primo Levija, Zar je to čovjek?
“Čovjek koji ubija, čovjek koji stvara ili pati nepravdom; više nije čovjek koji, izgubivši svu suzdržanost, dijeli svoj krevet s lešom. Tko čeka da se njegov susjed umre da bi uzimao svoj komad kruha bio je, iako bez krivnje, dalje od modela razmišljanja čovjeka od najprimitivnije stigme ili najzabavnijeg sadista “
Dolazimo u Birkenau kiša pada, a naša cijela grupa pod dojmom Auschwitza I hoda kao skupina živih mrtvaca ne sluteći da smo došli u još gori pakao. Naš vodič započinje svoju turu, slušamo, glava je krcata mislima i pitanjima, a niz leđa se spušta hladan znoj. Niti jedan dokumentarac, knjiga, satovi povijesti nisu Vas pripremili na posjet Birkenau. Tu gdje smo došli, gdje stojimo sve to se dogodilo. Nekima s roditelji ili djedovi i bake živjeli u toj generaciji, u tom groznom vremenu.
Birkenau se nalazi na 425 hektara, zemlja je tmurna, neplodna. U svakom smjeru nalaze se bodljikave ograde i čuvarske kule.
To je mjesto gdje su nacisti industrijalizirali smrt. Zatvorenici su izgradili četiri plinske komore u kojima su kasnije otišli u smrt.
Naš put nas vodi uz željezničku prugu koja ide kroz sredinu kampa. Pruga je dugačka oko 1 km, u drvenim vagonima, inače korištenima za prijevoz goveda, iz svih krajeva Europe u njima su dovozili zarobljenike. Prema procjeni u vagonima je moglo stajati 20-tak ljudi, a u stvarnosti u njih je bilo nagurano do 80 ljudi koji su tako transportirani i po tjedna dana. Bez hrane, vode i sanitarnog čvora. Većina ih nije preživjela transport u logor.
Po dolasku u stražari su obirali tko ide u smrt, a tko će živjeti surovim životom. Bolesni, starci i djeca su išli u plinsku komoru, zdravi i radno sposobni su ostajali za raditi.
Na donjem dijelu Birkenau logora nalaze se ostaci plinskih komora koje su 1945. godine nacisti pokušali uništiti pred dolaskom sovjetske vojske.
Međunarodni spomenik žrtava Auschwitza dominira tom području. Ploče su napisane na jezicima žrtva i na engleskom jeziku.
Baraka u kojoj su obavljali dnevnu higijenu. Do barake u kojoj su se prali bez obzira na vrijeme su dolazili goli.
Spavaonica
Zatvorenici su spavali u troslojnim boksovima. Podloga za spavanje im je bilo golo drvo vez ikakve podloge za spavanje ili jastuka. Donji dio čak nije ni bio od drveta već od opeke. Možete li uopće zamisliti spavanje u takvim uvjetima i svakodnevni dnevni rad?
Kao što sam napisala Auschwitz je potrebno posjetiti kako bi pokušali shvatiti razmjere holokausta.
Nas dvoje smo se bez riječi vozili natrag u Krakow jer sve izrečeno bilo bi suvišno.
Želim završiti s citatom iz knjige Primo Levija, preživjelog iz holokausta.
Primo Levi, Opstanak u Auschwitzu
“Po prvi put smo postali svjesni da na našem jeziku nema riječi za izražavanje tog djela, rušenje čovjeka. U jednom trenutku, gotovo proročkoj intuiciji, realnost nam je otkrivena: stigli smo do dna. Nije moguće spuštati niže od ove; niti jedno ljudsko stanje nije bjednije od ovoga, niti bi moglo biti takvo.
Ništa nam više ne pripada; oni su oduzeli našu odjeću, naše cipele, čak i našu kosu; ako govorimo, neće nas slušati, i ako slušaju, neće razumjeti. Čak će oduzeti i naše ime: i ako želimo to zadržati, moramo se naći snage da to učinimo, kako bismo nekako upravljali tako da iza naziva i dalje ostaje nešto od nas, kao što smo mi. “
Na žalost ne možemo promijeniti činjenicu da se Holokaust dogodio i da je promijenio tijek dvadesetog stoljeća, te da se i dan danas vide njegove posljedice. Međutim u znak poštovanja prema žrtvama ne treba zaboraviti prošlost i što je još gore poricati holokaust.
Bilo mi je teško gledati, slušati i hodati, sad i je teško pisati ali smatram da ispaćene duše svih stradalih zaslužuju da se zna povijest i da se nikada ne ponove strahote.
Ukoliko se odlučite na posjet radno vrijeme i cijene ulaznica možete pronaći na LINK
Do slijedećeg posta pozdravljaju Vas Motopustolovine 🏍️