Sigurno se pitate kako se netko sa 45 i + godina odluči putovati na motoru!?
Ne znam. Probaš i zaljubiš se u taj osjećaj.
On voli motore od dječačkih dana, ja volim komfor od kad znam za sebe. I što sad kako spojiti nespojivo? Jednostavno, nagovoriš je na jednu vožnju, pa na drugu… onda je pustiš neka osjeti čar povezanosti s okolinom i dobiješ mene, obožavateljicu putovanja na dva kotača.
Taj osjećaj potpune slobode, kad cijelim svoji bićem uživaš u krajoliku kojim prolaziš je neprocjenjiv. Sunce te grije, peče, vjetar te hladi, propuhuje i mrsi ti kosu, kiša glumi tuš, ali ti i dalje uživaš. Raduju te slučajni prolaznici, životinje i svi oni savršeni ili manje savršeni krajobrazi.
Kako ne bi ispala žena u krizi srednjih godina možda je to najbolje ovako objasniti J
- Svaki motorist i suvozač su direktno u centru
Kako to mislim? Hm.. pa jednostavno kad se vozimo u autu ili bilo kojem drugom prijevoznom sredstvu zatvoreni smo unutar njega.
A motor… ti si u samom centru. Osjetiš miris ceste, prirode, čuješ zvuk, pratiš, skoncentriran si na dio kojim se voziš.
- Pogled
Dok se vozim na motoru glava mi je kao na koncu vrti se, pogled daleko seže… naprijed, lijevo, desno a i u nebo. Nemoguća misija u nekom automobilu, vlaku, autobusu.
- Sloboda
Baš sad u tom trenutku i na tom savršenom mjestu hoćeš, želiš i moraš stati. Možda popiti kavu na tom proplanku, na toj stazici. Zakočiš, staneš i jednostavno uživaš.
- Ljudi na putovanju
Nekako je motor drugačiji, motoristi su drugačiji.
I sad opet oni koji su zalutali na blog misle o čemu ona tu tipka…
Pa eto jednostavno motoristi pozdravljaju jedni druge na cesti i kraj ceste.
Rijetko koji će proći da ne podigne ruku u znak pozdrava.
Dok s druge strane ljudi kraj kojih se zaustavimo imaju drugačiji, jednostavniji pristup. Od samog čavrljanja o motoru do jednostavnog poziva na kavu.
- Eh taj famozni „samoslik“ ili selfi
Danas već i djeca u pelenama rade selfi, pa zamislite sad koja je prednost vožnje na motoru. Vidiš onaj tamo peti kamen savršeno se nakrivio, na nebu su savršeni kumulusi, a trava zelenija od one na Dinamovom stadionu i evo je tvoja priliku za pictures koji će imati više palčića od Justina Biebera.
Staješ, skidaš rukavice, kacigu, potkapu, jaknu… nakon toga popravljaš frizuru i kreneš po svoj savršen pictures..
Sad Vi meni recite kako bi to sve napravili vožnjom u automobilu ili s nekom agencijom…
Nemoguća misija jer ti nisi Tomica Cruise.
- Kolona… hm … što je to J
Scenarij … grad, ceste zakrčene automobilima i nervoznim vozačima, a ti lijepo umijećem vožnje Marka Markeza izbjegneš kolonu ili jednostavno pronađeš onu tamo usku uličicu i nastaviš svoj put.
Zar ne zvuči dobro?
Sad da tu previše ne čačkam i izazivam Vašu ljubomoru, jer Vi morate biti u toj koloni samo ću Vam se zahvaliti za onaj trenutak Vaše pažnje kad se pomaknete u stranu kako bi motorist mogao proći jer on nema niti klimu, niti grijanje.
Dosta je mog piskaranja .. možda sam Vas uvjerila da nije kriza srednjih godina, a možda i nisam.
Možda je nekom smiješan naziv Moto pustolovina, ali osobi kao meni svako naše putovanje je pustolovina.
U trenutku kad sam otišla na prvu vožnju nastala je borba između „Ja –uštogljenka“ i „Ja-moto žena“
U meni duboko čuči ona JA s početka priče koja voli udobnost, urednu frizuru, šminku, odjeću i torbice, ali trenutno ova „moto-žena“ dominira.
Bore se njih dvije kao Batman & Lex Luthor pa sad vidjeti ćemo tko će pobijediti.
Tko želi i može neka proba taj osjećaj putovanja.