Dvorci Hrvatskog Zagorja

Nedjelja…  naporan radni  tjedan… on sav sretan i spreman idemo na „vožnjicu“, a ja od umora niti spavala, niti odmarala, ali kako mu pokvariti gušt.

Dižem se, pijem kavu i prepuštam se njegovom planu obilazak najljepših dvoraca Hrvatskog Zagorja, naravno one koje nismo vidjeli.

Sjedamo na motor, u meni se ipak budi ona volja za vožnjom, guštanjem u tom divnom, proljetnom suncu i eto nas jurimo prema svom prvom dvorcu na ruti.

Sjeverno od Zagreba u donjoj Bistri smjestio se  Dvorac Oršić.

Pročelje dvorca

Osim njega Oršići su imali i dvorac u Gornjoj Stubici u kojem se nalazi Muzej seljačke bune. Donja Bistra im je bila ljetna , a Gornja Stubica zimska
rezidencija .

Naravno on je uvijek u prvom planu 🙂

Dvorac Oršić građen je 1773. godine u baroknom stilu. 

Cesta kojom se prilazi dvorcu je trenutno u fazi izgradnje, kao i parkiralište. U dvorcu je smještena Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra.

Poštujući privatnost pacijenata nismo ulazili već smo ga fotografirali izvana.

Kamena vrata na ulazu u park

Dvorac je izrađen u „U“ stilu.

Kapelica

Dvorac je kategoriziran u nultu kategoriju spomeničke baštine.

Nastavljamo svoje putovanje prema dvorcu Gjalski.

Dvorac Gjalski

Smjestio se u neposrednoj blizini Zaboka točnije u selu Gredice Zabočke.

Ime je dobio prema našem poznatom piscu  Ljubi Babiću, kojeg smo čitali pod pseudonimom Ksaver Šandor Đalski (po djedu s majčine stane)

Meni je više kurija nego dvorac, ali eto nazivam ga onako kako stoji.

Dvorac se trenutno preuređuje, a djelatnost mu je hotel i restoran.

Iskoristili smo buduću fontanu za fotografiranje kaciga 🙂

S obzirom da se može prošetati samo izvana  put nastavljamo prema još jednom zaboravljenom Dvorcu Erdödy-Rubido.

Dorac Erdödy-Rubido.

Taj divni kasnorenesansni dvorac  smjestio se na obroncima Kalničke gore u Gornjoj Rijeci kod Križevaca.

Nas dvoje ali nam nedostaje selfie štap… pa se malo istežem 🙂

Njegova povijest seže u 13. stoljeće, ali ga prati česta  promjena vlasnika.

U drugim svjetskom ratu dvorac se tijekom 1942.  koristio kao logor, najprije za Židove, a kasnije za djecu iz Bosne (sa Kozare).

Nakon Drugog svjetskog rata pa do 1984. Godine u dvorcu se nalazila osnovna škola.

Trenutno je dvorac prazan i ruševan.

Krajem 18. st. Dvorac dobiva današnji U- tlocrt . Sačuvane su dvije kule na uglovima.

Na južnom krilu dograđena je kapela Sv. Ivana Nepomuka, koja 1830.g. postaje javna, a 1866.g. dobiva sakristiju. Inventar iz toga vremena rokoko oltar-tabernakul nalazi se od 1946.g. u župnoj crkvi u G. Rijeci. Kapela je uništena 1946.g.
Ulaz u nekadašnju kapelu

Tužne vrbe jedini ukras prilaznog perivoja

Savršenom cestom za moto vožnju na relaciji Sudovec – Moždenec  vozimo se prema Dvorcu Vragović -Patačić –Schlippenbach.

On se smjestio u Maruševcu, pripada spomeniku prve kategorije.

Vidjeli smo ga samo kroz ogradu.

Izvan ograde

Dvorac Vragović -Patačić –Schlippenbach.
Natpis pored ulaza
Ah te ograde… kao da smo pred izlogom punim kolača a slastičarnica zatvorena 🤣🙁

Vrijeme i glad rade svoje odlučujemo se otići u Restoran Ivančica u Lepoglavi.

Ja se dvoumim između lignji i mesa, ali ipak naručujemo specijalitet kuće Lepoglavsku platu … nismo sve pojeli….

Nakon brzinskog obroka fotkam Pavlinski samostan, ali nemam vremena za detaljnije razgledavanje jer ide se prema Dvorcu Trakošćan.

Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije u Lepoglavi.

Vožnja je i dalje odlična, vrijeme odlično… onako taman.

U Hrvatskom zagorju smjestio se jedan od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj, Dvorac Trakošćan.

Nedjeljna gužva potvrđuje činjenicu da je jedan od najposjećenijih dvoraca.

Predivno jezero čeka buđenje prirode i poprimanje neke proljetne boje.

Podignut je u 13. st.  kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine. Tijekom vremena doživio je mnoga preuređenja.

Najznačajniji  feudalni  gospodari su  Celjski grofovi,  Jan Vitovec,  Korvini, a kad se raspala  Zagorska kneževina kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi,  a od 1568. Draškovići.

Draškovići  1592., podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). Dograđuju  kat, povisuju središnju kulu i oblikuju dvorište s arkadama. Tijekom 18. st., kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula.

U periodu od 1850. -1860. godine podmaršal Juraj Drašković zapušteni  dvorac pretvara u rezidencijalni dvorac. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz 18. st., viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz 16. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz 18. st., zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz 16.-19. st., opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovice 19. st., ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica.

U parku je kapela sv. Ivana (»Januš«) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem.


Novije generacije obitelji Drašković povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. godine kada se iseljavaju u Austriju. Nakon njih se dvorac nacionalizira, te je od 1953. Godine u dvorcu stalna muzejska postava koja sadrži vrijedne primjerke baroknog namještaja i sitnih predmeta.

Korisne informacije
Radno vrijeme:
Ljetno (1.travanj-31.listopad) od 9 do 20 sati
Zimsko (1.studeni-31.ožujak) od 9 do 17 sati
Muzej je otvoren svaki dan, uključujući vikende i blagdane.
Cijene ulaznica:

1.    Park: 1 kn
2.    Park + dvorac – odrasle osobe: 40 kn
3.    Djeca do sedam godina imaju besplatan ulaz u park i dvorac.

Nakon Trakošćana put nas vodi preko Grešne gorice gdje je opet guštanje u vožnji …. ma volim ovo Zagorje …

Dolazimo do Dvorca Veliki tabor koji je jedan od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske.

Dvorac Veliki Tabor

Naravno zakasnili smo za ulaz, jer je radno vrijeme i dalje zimsko, te je zadnji ulaz u 16 sati, pa na našu žalost ovaj put nećemo otkriti što se krije iza drvenih vrata.

Put nastavljamo prema Dvorcu Miljana.

Nalazi se nedaleko od  Desnića,  iznad rijeke Sutle na brežuljku . U njemu je obitavala  plemićka obitelj Ratkaj.

Na Dvorcu Miljana se izvode restauratorsko-konzervatorski radovi te nije otvoren za javnost do daljnjeg.

Koliko uspijevamo vidjeti kroz ogradu izgleda odlično.

Polako frustrirana jer ništa od tih dvoraca, kurija  nije moguće razgledati…

Slijedeći opet pogled s ceste je Dvorac Bežanec.

Privatno vlasništvo ulaz samo uz prethodni dogovor 🙁

Zadnji na popisu je Dvorac Sveti Križ Začretje.

Nalazi se između Zaboka i Krapine.

Otvoren je za posjetitelje od ponedjeljka do nedjelje u vremenu od  10.00 do 17.00 sati.

Dvorac potječe iz kasnog baroka. Nekad  važno kulturno i gospodarsko središte u regiji, kolijevka utemeljitelja hrvatskog građanskog školstva danas  vapi za obnovom fasade, perivoja.

Dvorac Sveti Križ Začretje izgrađen je u obliku slova V. Na vrhu ima polutoranj s kupolom. Okružen je alejom divljih kestena,  sa stražnje strane se nalazi malo jezera.

Slovo V, u sredini je križ kapelice

Odvozili smo nekih 330 km, uživali u lijepom danu… Osim ovih dvoraca Hrvatsko Zagorje je bogato dvorcima i kurijama, a mi na ovoj ruti smo bili samo u onima koje prije nismo posjetili.

Naša ruta

Čitajte nas i dalje… a mi ćemo vrijedno skupljati utiske s naših putovanja.

Veliki pozdrav od Marijane i Tomice, Motopustolovine 🏍

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)