U Imotski dolazimo u gluho doba noći. Srećom noć je pa MM na mojem licu ne može vidjeti užasnutost činjenicom kako je zgrada u kojoj trebamo noćiti u potpunom mraku. Vlasnik apartmana je odustao od čekanja, a mi smo po tko zna koji put ostali bez baterija na oba mobitela. Zaustavljamo se na parkiralištu ispred druge zgrade, motor radi jer moramo napuniti bateriju barem na jednom mobitelu, a svjetla u stanovima se samo pale.
Uopće neću ni pomišljati što su ljudi u tom trenutku mislili o nama. Uspijevamo napuniti mobitel za jedan poziv.
Zvrrrr… zvoni… zvoni… ništa muk… u glavi se misli roje… ali nakon nekoliko trenutaka javlja se naš domaćin. Uz isprike ga molimo ključeve apartmana. Čovjek bez riječi dolazi otključava, smješta našu “kravicu“ u garažu i vodi nas u apartman.
Apartman odličan, tuš još bolji. Nakon tuširanja, padamo mrtvi u krevet. Dogovor pada dizanje rano u jutro i odlazak do Modrog i Crvenog jezera.
Gledam sat … već je pola dva. Mislim ako sad zaspem ujutro ću biti savršen jež, ako ne zaspem biti ću mrtav čovjek.
San me savlada, a vrijeme nesmiljeno odnese tih nekoliko sati sna.
Osjećam se kao kradljivac, morala sam na brzinu spavati.
Naravno da sam kao po ‘ko zna koji put do sad ignorirala zvonjavu mobitela, ali MM je neumoran…jež se budi i prva pomisao pa dobro zašto se moram mučiti na godišnjem?
Teška srca uspijevam se izvući iz faze mirovanja i krećem u fazu gunđanja.
Spremam se i krećemo prema tom famoznom Modrom jezeru.
Taj biser Dalmatinske zagore, savršeni fenomen krša na prvi pogled osvaja moje srce.
Zaboravljam kratko spavanje, umor, ježevu fazu i dišem punim plućima.
Toliko je rano da još nisu počeli naplaćivati niti ulaznicu (20,00 kn). Jutro je predivno, još uvijek nije vruće, sunce ugodno grije, mir i tišina.
Do Modrog jezera vodi predivno uređena staza s puno serpentina, izrađena je davne 1907. godine.
Uživam u laganom hodu… nas dvoje, ptice i još poneka gmižuća životinja. Odabrali smo savršeno vrijeme, jer još uvijek nema horde turista s ruksacima većima od njih samih. Pravi chill.
Pogled s vrha, savršenstvo prirode. U toj predivnoj boji jezera strme litice su pronašle svoje ogledalo.
Dubina Modrog jezera nije stalna. U proljeće je jezero duboko gotovo 100 metara, ali u kasnu jesen potpuno presuši i na njegovu dnu tradicionalno se igra nogomet.
Polako se približavamo njemu, a ono je gotovo nestvarno… toliko je mirno, zrcalno, savršeno.
Voda je ugodne temperature, a staklasta površina mami na plivanje.
Mogli bi cijeli dan samo sjediti i piljiti u to savršenstvo, ali danas nas čeka još puno toga. Teška srca vraćamo se natrag.
Vremenski spuštanje 15 minuta, vraćanje 25 minuta ( naravno to smo mi ljudi u godinama 
)
Jedan selfie, jer ako ga ne opalimo kao da nismo niti bili
Pijemo kavicu u kafiću na ulazu (15,00 kn).
Motiv na stolu u kafiću 
Krećemo prema Crvenom jezero koje je 1,5 km sjeverozapadno od grada i istinski je fenomen krša. Njegove stjenovite obale su gotovo vertikalne i uglavnom su crvenkaste boje pa je po tome jezero i dobilo ime. Ono je najdublje krško jezero u Europi i treća najveća ponikva na svijetu.
Razlika u nadmorskoj visini je 528 m, a samu dubinu od 245 metara prvi je dotaknuo francuski speleoronioc Frederic Swierczynski 6. svibnja 2017. .
On je prvi čovjek u povijesti koji je kročio na dno Crvenog jezera nakon zarona koji je trajao četiri sata.
I tako pod dojmom svih tih prirodnih ljepota po dobrom običaju pričam i mlatim rukama i odjednom se po mojoj mlatilici prolije nešto toplo , bijelo…
Hmmmm… to se može dogoditi samo meni …. lastavica u letu me „obilježila“ kaže MM to ti je sreća… ma koja sreća kad si pokakan
Naš posjet Modrom i Crvenom jezeru završiti ću divnim stihovima “Hodočašće po Zagori” našeg velikog pjesnika Ujevića
… ovdje su raskošne boje,
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.
Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.
Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera …
Nama je bilo divno, a Vama ukoliko se svidio naš putopis pratite nas dalje. 