Transfargarasan- mit ili nešto drugo ? idemo se uvjeriti🤔
Osvanuo je i taj treći dan našeg putovanja.
Tu sad dolazimo na onu bit našeg putovanja, najljepša cesta u Europi – Transfăgărășan.
Danas ovaj moj muškarac, koji ne upotrebljava Old Spice, mora mene uvjeriti o tom famoznom, savršenom, nenad… Transfăgărășanu.
Slušala sam danima i noćima, odustala od Portugala, odustala od Cabo da Roca zašto ??? zato kako bi on meni dokazao kako je vožnja Transfăgărășanom osjećaj kao kad ja uspijem kupiti neke dizajnerske krpice.
Eto sad prvu scenu znate skupljanje stvari, pakiranje u te male kofere, nošenje svega toga do motora, plaćanje smještaja …
Krećemo polako iz Sibia, čak niti nije nekakva velika gužva. Vozimo se, guštamo jer još je uvijek dovoljno rano pa je temperatura normalna.
Dok se mi vozimo … nebitnim dijelovima koje Vam neću tipkati … malo o samom Transfăgărășanu.
Cesta, sagrađena početkom sedamdesetih godina kao strateška vojna ruta, povezuje povijesne regije Transilvanije i Wallachije.
Nastala kao odgovor na rusku invaziju Čehoslovačke. Ceauşescu je želio osigurati brz vojni pristup preko planina u slučaju sovjetske invazije. Gradila se između 1970.-1974., tijekom gradnje stradalo je puno vojnika.
Kako bi izgradili prolaz potrošeno je 6.600 t dinamita.
Totalna ludost komunističkog diktatora napraviti cestu koja je prohodna u prosjeku pet mjeseci tijekom godine.
Dužina ceste?
90 km ceste između dva najviša vrha Karpata – Moldoveanu i Negoiu na karti izgleda malo, ali kad se krenete voziti tom složenom cestom prepunom zavoja, uspona, uskih dijelova shvatite kako je u stvari komplicirana kao i pravilni izgovor njezinog imena.
Nadmorska visina 2042 m.
Prosječna brzina je oko 40 km / h (25 mph).
Cesta također pruža pristup jezeru Bâlea i slapu Bâlea.
Laganom vožnjom iz Sibia cestom DN1 dolazimo do ceste E7C odnosno motorističke meke 😀 .
Prije vožnje Transfagarasanom odlučujemo napuniti gorivo, jer na samoj cesti nema benzinskih.
I eto nas na famoznom Transfagarasanu, ja kao ja… vrtim se tipkam… cvokoćem… i ne dam mu mira.
Mislim da u svakom trenutku požali što imamo komunikaciju jer umjesto smirene žene, on ima nestrpljivu buhu.
Vrlo brzo moju pažnju u potpunosti počinje zaokupljati cesta i krajolik.
Priroda je veličanstvena: zeleni brežuljci, slapovi, pašnjaci, šuma… mjesta gdje nebo uranja u šumu … wow…
S porastom nadmorske visine, temperatura je bila sve niža i niža, a brzina vjetra jača.
Na mjestu gdje smo se zaustavili fotografirati gotovo nemoguće je bilo stajati. Vjetar je bio neumoljiv.
Mislim da mi je mama vidjela ovu fotografiju rekla bi: “Kćeri moja ti stvarno ne znaš značenje riječi godišnji odmor.”
Sedmi mjesec, pokraj ceste snijeg. Voda koja se slijeva niz strmine na nekim mjestima je zamrznuta.
Približavajući se vrhu magla je bila sve gušća, vjetar sve hladniji i jači, a kiša sve jače pada.
Dolazimo do vrha planine Făgăraș , 2034 m nadmorske visine na kojem je smješteno glečersko jezero Lacul Bâlea ili Bâlea Lac . Uz samu cestu su štandovi na kojima možete kupiti kože, kobasice, sir, kukuruz…
Mi se nismo zaustavljali jer je nam baš nije godila kiša i vjetar.
Odmah nakon štandova ulazi se u najduži cestovni tunel u Rumunjskoj, tunel Balea, dužina tunela je 884 metra.
Kroz tunel smo se probili kroz planinu, ali doslovce smo prešli s jedne strane na drugu i dočekalo nas je malo ljepše vrijeme.
Na tim mjestima problem može stvarati količina zaustavljenih automobila i ljudi koji „bezglavo“ jure po cesti i love savršene fotografije.
Spuštajući se nailazimo na stočare koji se sa stotinama ovaca u stadima spuštaju po brdima i cestama. U tim trenutcima naoružajte se strpljenjem jer je gotovo nemoguće i besmisleno proći kroz stado ovaca.
Vožnju nastavljamo prema brani Vidraru koja se nalazi na visini od 166 metara.
Trasfagarasan prelazi preko vrha brane koja je dugačka 305 metara. Vožnju nastavljamo prema mojoj opsesiji, dvorcu Poenari.
Kad se ide iz Transilvanije u Wallachiju prolazi se pokraj Vladekovog dvorca.
Vladek Tepeš totalna rumunjska zavrzlama… nije bio Rumunj već je bio Mađar… rodio se u Transilvaniji a bio princ Wallachije…. Dvorac koji je kao njegov najpoznatiji Bran, nije njegov već od rumunjske kraljice Marije..
I što sad gdje je onda taj strašni Vladek dvorac? Kažu u Wallachiji , dvorac Poenari.
Prema priči dvorac su mu izgradili Turci koje je zarobio, a iz njega je savršeno nadgledao tko dolazi iz kojeg dijela.
Kad su 1462. g Turci napali zamak, Vlad je zahvaljujući mještanima uspio pobjeći. U bijegu je zaboravio sa sobom povesti ženu pa se ona bacila s tornja.
Suma sumarum dvorac je ruševina, i do njega vodi 1462 stepenice.
Niti vidjeh Drakule niti vampira, niti kolaca, ali ne radi lijenosti već radi medvjeda 🐻🐾
Bram Stoker je napisao Grof Drakula a nikad nije bio u Rumunjskoj pa sad razmišljam što bi onda mogla ja napisati jer sam bila samo u podnožju brda na kojem je dvorac Poenari.
Nemam što napisati osim da je moj muž bio sretan jer kaže da bi umro kroz tu šumu i tolike stepenice.
S obzirom da ćemo jednog dana ponovno u Transilvaniju nadam se da će medvjedi biti duboko u šumi.
Putovanje nastavljamo prema dvorcu Bran.
Na prvi pogled je savršen za Disneyjeve crtiće. Do dvorca se dolazi kroz cestu okruženu štandovima.
Reda za ulaznice nije bilo. Cijena ulaznice je 40 lea.
Radno vrijeme je tijekom cijele godine, a u samoj sezoni, 1.4.-30.9. ponedjeljkom od 12.00 do 18.00 sati, utorkom i nedjeljom od 9.00 do 18.00 sati.
Dvorac je imao transformaciju od jednostavne, drvene vojne utvrde do impozantnog dvorca sa predivnim unutrašnjim vrtom.
Putovanje nastavljamo prema Brasovu.
Na ulazu u Brasov natpis u Holliwoodskom stilu
Smještaj zadnji tren, naravno Booking Studio ApartCity, noćenje 260,00 kn.
Apartman odličan, čist, motor na sigurnom.
Brzinsko tuširanje i što drugo nego razgledavanje Brasova.
Brasov se nalazi u središnjem dijelu zemlje i grad je na najvišoj nadmorskoj visini od svih rumunjskih gradova, 625 m. Kako je već kraj dana parkiramo se u neposrednoj blizini centralnog trga i krećemo prema Crnoj crkvi.
Biserica Neagra, takozvana “Crna crkva”, najveća gotička crkva između Beča i Istanbula,
Više nije crna, ali je bila nakon požara 1689.
Kraj ulaznih vrata na zidu postoje duboki tragovi. O njim a postoje dvije priče pa uzmi koja ti se više sviđa. Prva je da su vojnici oštrili mačeve pa su na taj način nastale porezotine, a druga da su porezotine ostavili mesari koji su oštrili noževe.
Crkva je bila zatvorena radi preuređenja.
Nastavljamo prema središnjem trgu
Na samom trgu je Casa Sfatului – gradska vijećnica nekadašnjeg Kronstadta. Staro ime za Brasov, Kronstadt je bio naseljen većinom Nijemcima, vrsnim saskim rudarima koji su vadili zlato iz transilvanijskih rudnika.
Umorilo me samo pisanje i sjećanje tog napornog dana tako da nije niti čudno da smo se prije 22 sata vratili u apartman krepani . 😴
Za slijedeći post mi je ostao dvorac Peleš koji je predivan…. pa nas pratitie.
Do slijedećeg puta pozdravljaju Vas Motopustolovine.