1. dan Zagreb- Temšvar -Hunedoara
Kao i svake godine tako smo i 2018. planirali godišnje putovanje.
Ja sam htjela na zapad, on na istok…. ja u Portugal, on u Rumunjsku… tko je pobijedio JA ?? niti slučajno ON ipak je ovaj put on bio taj koji je odabrao destinaciju.
Da li mi je žao? Nije uopće, jer dio Rumunjske koji smo proputovali osvojio je svaki djelić i mojeg i njegovog srca.
Ruta puta kako smo je mi nazvali Balkan, 2018.
Na put smo krenuli 14.7. oko 7.00 sati, prozujali smo lijepom našom, ali naravno i ovaj put se nismo vozili autoputom. Vozili smo se selima i zaseocima, uz kratko stajanje u Zmajevcu nastavili prema Srbiji. Bez nekog dužeg čekanja prelazimo granicu.
Projurili smo Vojvodinom, jer nam je krajnji cilj bio stići u Hunedoaru.
Slijedeće stajanje je bilo u Temišvaru.
Temišvar je mali, kompaktni grad, u njemu zadržali cca. dva sata i to u samom centru.
Sparkirali smo u obližnjoj ulici i lagano uputili na Trg ujedinjenja (Piaţa Unirii).
Trg je predivan, okružen brojnim baroknim građevinama u pastelnim bojama. Na njemu se nalazi armenska crkva, katolička katedrala i na samom središtu Spomenik Trojstva, poznat kao Stup kuge. Podignut je u zahvalnosti za izbavljenje od bolesti koja je harala Banatom između 1731. I 1738. godine.
Spomenik Trojstva
Nakon kratkog odmora pakiramo se i vozimo prema Hunedoari. Na cesti je gužva, pa za ovaj dan možemo samo potražiti smještaj i pripremiti se za novi dan.
Hmmm… smještaj … listam ponudu na Bookingu, većina smještaja zatvorena za taj dan… odlično +5 za mene i moju neodlučnost gdje rezervirati.
Na kraju se zaustavljamo u Vila Krystine… ne znam što bi uopće napisala o smještaju osim da smo se otuširali i prenoćili i da je bilo 20 € za nas dvoje…
Dan. 2 HUNEDOARA- Transalpina – Sibiu
Buđenje, doručak, pakiranje i nastavak putovanja.
U Hunedoari smo odlučili posjetiti Korivnov Dvorac, Casteul Huniazilor ili Casteul Corvinilor.
Korvinov dvorac je jedan od najvažnijih spomenika gotičke arhitekture u Rumunjskoj.
Brojni putokazi vode direktno na parkiralište na kojem smo među prvim posjetiteljima. Dvorac se otvara u 9.00 sati.
Parking plaćamo 1 €, ostavljamo stvari na motoru i laganom šetnjom krećemo prema ulazu.
Prije dvorca je muzej torture.
Šljunčani ulaz, visoke okrugle kule, jarak i pokretni most čine ga veličanstvenim.
Volimo povijest i dvorce i na prvi pogled je ispunio sva naša očekivanja.
Preko mosta dolazimo do ulaza na kojem je već red. Kupujemo ulaznice čija je cijena 30 leja po osobi i 5 lea za fotografiranje.
Dvorac je sagrađen 1446. godine u renesansno-gotičkom stilu na stijeni iznad rijeke Zlasti. Izgradnju dvorca Corvina započeo je Janko Hunyadi (Hunyadi János, Iancu ili Ioan de Hunedoara).
Zgrada ima puno kula, tri su služile kao zatvori, dok su druge služile za razne namjene.
Odmah na ulasku spustili smo se u sobe za mučenje.
Viteška dvorana (26 x 10, 20 m),
niz osmerokutnih stupova izrađenih od crvenog mramora
Blagovaonice za svečane prigode
ispod mojih nogu je duboki jarak 🙂
Za dvorac se vezuje i nekoliko legendi od kojih je najpoznatija ona koja se odnosi na bunar u unutrašnjem dvorištu.
Ona kaže da su bunar iskopala tri turska zarobljenika kojima je Janko Hunjadi obećao slobodu. Nadajući se da će biti oslobođeni, zarobljenici su 15 godina kopali kamen i na dubini od 28 metara su uspjeli naći vodu. U međuvremenu je Janko Hunjadi preminuo, a njegova žena, Elizabet Silađi je odlučila da ne održi riječ svog muža nego da ubije zarobljenike.
Amblem Korvinovih predstavlja vrana koji u kljunu drži zlatni prsten.
Postoji legenda o vrani koja govori o porijeklu imena Iancu Hunedoara Corvina. Priča se da je Iancu od Hunedoara bio vanbračni sin ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog i jedne prekrasne žene koja se zvala Elizabeta. Da bi sačuvao njezinu čast kralj je odlučio udati je za jednoga od svojih vojnih zapovjednika. Prije vjenčanja poklonio joj je prsten koji je trebala dati sinu kad odraste tako da ga kralj naknadno priznao. Prilikom jednog putovanja dijete je tokom objeda zaboravilo prsten na livadi tokom objeda. To je primijetila vrana koju je privukao sjaj prstena i uzela prsten u kljun pokušavajući pobjeći. Kada je mali Iancu to vidio dograbio je luk i strijelu, pogodio vranu i preuzeo svoj prsten. Prepričao je ovu priču kasnije kralju koji je odlučio da zlatni prsten u vraninom kljunu postane simbolom porodice.
Oko dvorca na istočnoj i južnoj strani, nalazi se vanjski jarak. Širina je između 20 i 30 metara, a dubina između 6 i 9 metara.
Za obilazak Vam je dovoljno 45 minuta.
Vraćamo se do motora kraj kojeg je već nekoliko motora sparkirano… motoristi vole povijest.
Put nastavljamo prema Transalpini i Sibiu što ću pisati u drugom postu kako bi Vam olakšala čitanje.
Pozdravljaju Vas Motopustolovine !