Nekoliko godina slušam o Tulovim gredama, Zrmanji, Pariževačkoj glavici, ali samo slušam i gledam fotografije. Ponekad sam imala osjećaj kao da je Velebit u Kini pa nam je jednostavno nedostižan.
Prognoza vikend – sunčano i toplo 😁 koristim šarm dugogodišnje supruge i nagovaram muža na putovanje.
Naravno pristaje, ali uopće ne mislim kako ga je moj šarm oborio. Oborio ga je BMW i vožnja Senj – Karlobag 🏍️.
Dogovor pada, idemo u subotu, ponedjeljak se vraćamo. Spavamo u Starigradu Paklenica.
Kako dogovoreno tako i realizirano.
Subota, a mi nemamo niti naznaka pakiranja. Uspijevamo poloviti kupce, narudžbe, mailove, nešto pojesti i popiti kavu, tovarimo kofere i krećemo.
Tulove grede evo nas 💪💚🏍️
Sve mi to laganini onako penzićki… vozimo, čavrljamo, guštamo u krajoliku, toplo je, divan početak jeseni.
Dolazimo na cestu Senj – Karlobag i mislim da Vam tu nemam što pričati… divna, savršena, stvorena za vožnju. Uvijek se iznenadim koliko je motora na cesti, još da je nekako bilo maknuti kampice bilo bi savršeno.
Ok…. Idemo se mi vratiti na Tulove grede ..
Ne moram, ma u stvari moram napisati kako me je bilo „malo“ strah. Nekako ne volim makadam, znam naš motor je za takve vožnje, ali vjerujem kako bi MM bilo puno jednostavnije voziti se bez mene.
Krećemo iz Starigrada vozimo se cestom E65, s nje idemo Jadranskom magistralom na cestu 54 i vozimo prema Jesenicama, posjetimo Pariževačku glavicu (o tome ću napisati posebni post), nastavljamo i dalje cestom 54 i s nje skrećemo prema Modrićima. Selo Modrići su doslovce selo od tri kuće, ali je kod nas poznato po Luki Modriću koji je rođen i odrastao do rata u jednoj kući.
Cesta koja vodi u planine je asfaltirana, zavojita, malo je uža, ali je skroz ok.
S te ceste prvo što uočavam su dva bazena da nisam proučila povijest tog kraja iz te daljine mislila bi da su to dva lijepa jezerca koja bi mogli posjetiti.
Na žalost oni su tragovi tvornice glinice Jadral. U tim bazenima nalazi se velika količina crvenog mulja koji je u samom proizvodnom procesu tehnološki otpad s velikim sadržajem željeza i 630 tisuća kubnih metara lužnate vode (ph 10 do 11). Ne moram dodatno pisati koliko je ta voda opasna za ljude i okoliš, njezino istjecanje izazvalo bi ogromnu ekološku katastrofu.
Samo ću još napisati kako je pokušaj sanacije bazena je propao, a ta dva ogromna bazena i dalje stoje i prijete Obrovcu i cijelom području.
Vozeći se prema Tulovim gredama ne možete ostati imuni na ploče sa obavijesti o miniranom području koje nas podsjećaju na Domovinski rat.
Nakon tunela sveti Rok prestaje ova civilizacijska cesta i mi prelazimo u davnu 1832. godinu vrijeme kad je nastala Majstorska cesta.
Moj strah odjednom nestaje, kao da ga nije niti bilo. Ispred nas nikoga, samo makadam, lijevo su kolobranski stupići, a pogled prema dolje savršen.
Idemo sad malo povijesti 😁
- godine – odluka o izgradnji velebitske prometnice na relaciji Sv. Rok- Mali Halan –Obrovac
Cestu gradi Josip Kajetan Knežić, graničarski satnik, kasnije major poznati graditelj planinski cesta.
Gradnja počinje 1825. godine i do 1827. izrađena je dionica od 24 km, od Obrovca preko Podpraga, Praga i Kraljičinih vrata do Malog Halana, gdje je završavala tadašnja dalmatinska granica.
Nakon toga se nastavlja izgradnja 17 km ličke dionice od od Malog Hlana do Sv. Roka
Najviša točka cesta se nalazi na Malom Halanu, granici Hrvatske i Dalmacije, 1045 m. n. m., označena je spomen-kamenom.
Gradnja te 41 kilometar duge prometnice potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod nazivom Majstorska cesta.
MM je koncentriran na serpentine i makadam, ja fotkam, komentiram, guštam.
Malo po malo i evo nas na prvoj zaravni Podprag.
S lijeve strane nam je crkva sv. Franje koju je sagradio austrijski car Franjo I. 1832.godine u spomen na tada novoizgrađenu cestu koja je spajala južnu i sjevernu Hrvatsku preko kršovitog Velebita.
Ne mogu ne zamijetiti kako crkva s obje strane ima jednake trijemove, i s one koje gleda prema Velebitu i s one koje gleda na more.
Prije crkve sv. Franje su ostaci kuće obitelji Maruna na njima se nalazi spomen ploču Borisa Marune, pjesnika, diplomata, prevoditelja i saborskog zastupnika., rad akademskog kipara Dragutina Grgasa.
Dok je s desne strane ruševina koja nema prozora, krova, ničeg. Ta gomila povezanog kamena su ostaci putničke postaje koja je bila i gostionica, žandarmerija, prenoćište.
Cijelo vrijeme naše vožnje prate nas Tulove grede, jednostavno ih ne možete ne vidjeti.
Nastavljamo dalje, a cesta je sve strmija, a priroda ljepša, surovija, a serpentine savršene.
Dolazimo do prve serpentine Vrhpraga koja je na 856 m, vijugava cesta nas vodi granicom jugoistočnog i južnog Velebita.
Nakon nje je zaravan na kojoj se nalazi kapelica posvećena “Tigru” Damiru Tomljanoviću-Gavranu.
Nakon kapelice s desne strane je spomen obilježje hrvatskom časniku Senadu Županu, poginulom u Oluji.
I poslije svih tih spomen obilježja konačno se pred nama pojavljuju one u svoj svojoj savršenosti Tulove grede.
Taj čudnovati krški fenomen kamenitih tornjeva koji na sebi imaju žljebove. Najviši stup se uzdiže na 1120 metara. S te južne strane Tulovih greda nalazi se prekrasna vrtača Dolac. Kad uđete u nju Tulove grede su još impresivnije.
Ta divna vrtača je jedna od lokacija na kojoj je tijekom 60-tih po romanima Karla Maa sniman serijal filmova o Winnetouu.
Mjesto je savršeno ima neku svoju magiju. Uživamo, ja se penjem po nižim stijenama, nastojim upiti svu čaroliju Tulovih greda.
Ona moja realna strana, moj muž podsjeća me na vrijeme i kako je vrijeme krenuti dalje. Stvarno svi koji su stigli do Tulovih greda poslije nas su otišli jedino ja bauljam 😂
Teška srca bacam još koji pogled na njih veličanstvene tornjeve.
I kako završiti ovaj post nego stihovima koje je napisao
Boris Maruna
U počast Velebitu
Neka mi nitko ne spominje Velebita
Neka se nitko ne poziva na nj
Velebit nije nedovršen san nekog boga
Nije ja i nije ti
Nije New York
Ni Rim
Nije Barcelona
Ni Buenos Aires
Nije medvjed Brundo
Ni San Diego Freeway
Nije London
Ni Babina Greda
I sigurno nije Tihi ocean
Velebit je planina
Kuća gora
Kamen u nebu
Ptica u mom mozgu
Od sjevera prema jugu
Od istoka prema zapadu
Kako god uzmeš
Uzduž i poprijeko
Ozdo prema gore
On
Stoji
Čestitoću svojom, prijatelji moji,
Sve će nas nadživjeti.
Video naše vožnje možete pogledati na Tulove grede
Pozdravljaju Vas Motopustolovine🏍️👋