U unutrašnjosti sjeverozapadne Istre na vrhu brežuljka s kojeg se pruža pogleda koji ostavlja bez daha smjestilo se BUJE.
Savršene uske, predivne ulice su ono što mi je vrh istarskih gradića. Šetati i zaboraviti vrijeme u njima je poseban doživljaj.
Veš koji je obješen između kuća je povratak u neko drugo vrijeme, vrijeme kad smo se više družili, imali više vremena i jednostavno sporije živjeli.
Na 222 metra nad morem Buje dominira sa svoja dva zvonika i dvije crkve. Od starogradske jezgre prema dolini se spuštaju krovovi kuća i čine savršeni sklad.
Današnji izgled župne crkva i zvonik sv. Servula izrađeni su u 18. stoljeću, točnije 1782. g. na temeljima Jupiterovog hrama iz romaničko-gotičkog doba, 1272.godine.
Ime je dobila po Tršćanskom svecu Servulu koji je ozdravljivao ljude i preobražavao ih na kršćanstvo.
Po ulasku u crkvu ne možete ne zamijetiti predivni portal, te mramorni kipove sv. Servulu i sv. Sebastjanu. Također se u njoj nalaze orgulje koje je izgradio 1791. g Gaetano Callido.
U crkvi se održava Međunarodni festival orguljske glazbe „Organum Histriae“.
Zvonik je odvojen od crkve, visine oko 50 metara, izrađen po uzoru na zvonik iz Aquileje. Ukrašen je mletačkim lavom i grbovima rektora Republike Serenissime (1480).
Kako je zvonik ujedno bio osmatračnica Buje su nazivali „straža Istre“. Na žalost zvonik je zatvoren.
Pored crkve sv. Servolo nalazi se i stup srama iz 17. stoljeća koji na sebi također ima lava.
S bočne strane trga na možete promašiti zgradu na kojoj je natpis SCUOLA ELEMENTARE E MEDIA. Zgrada je izgrađena 1878. godine, na ruševinama biskupske palače.
Na sredini zgrade nalazi se mletački lav koji je donesen sa srušenih Velikih vrata s ulaza u grad.
Sa samog trga na sve strane vode kamene ulice većina ih nosi naziv po znamenitim Talijanima, pa se tu našla i ulica D. Alighierija , G. Carduccija, A. Gramscija . Kuće u ulicama su uske i visoke.
Osim crkve sv. Servola, u blizini vrata sv. Uršule, van zidina nalazi se crkva svete Marije Milosrdnice. Na vanjskoj strani kamenog nadvratnika krasopisom je urezano da njezin prvobitni izgled datira 1497. godine, nakon 90 godina je proširena dok je 1834. godine ponovno proširena.
Njezin zvonik je nešto niži, 31 metar, a kako se nalazi na ravnom dijelu vidljiva je iz svih dijelova Buja. On datira iz 1654. godine.
U njoj je isto mramorni oltar, slike i drvena skulptura Majke Milosrđa.
Ispred crkve je pitoreskna freska iz 1590. godine , ispisana zlatopisom.
O nastanku crkve postoji legenda po kojoj je bogataš Pavao Račica sanjao Gospu. Nedugo nakon sna odlučio je otputovati u veneciju kako bi mu napravili Gospin kip. Kad je kip bio gotov vraća se u Buje u koje dolazi kasno u noć kad su gradska vrata bila zaključana.
Prenoći van zidina, a drugo jutro kad je htio unijeti kip unutar zidina nije mogao jer je kip otežao. To mu je bio znak da Gospa mora ostati van gradskih zidina i tu je podignuta crkva.
Uskim uličicama dolazimo do crkve sv. Martina i groblja koje je spomen park s vidikovcem.
Crkva datira iz 16. st. i zadržala je svoj početni izgled. Crkva je u funkciji samo jednom godišnje kad se u njoj na dan sv. Martina održava misa.
Moram priznati da groblje izgleda u najmanju ruku čudno. Na bočnim stranama spomenici leže izvaljeni na hrpama. Ima ih iz svih doba.
S vidikovca se pruža odličan pogled.
Preko puta crkve nalazi se i Toranj sv. Martina koji je bio zatvoren.
Put nas vodi u MOMJAN maleni gradić smješten na brežuljku s kojeg ponovno uživamo u predivnom pogledu.
Parkiramo se pokraj crkve sv. Martina iz 15. stoljeća, pogledati je možemo samo s vanjske strane jer je zaključana.
Pokraj spuštamo se prema Momjanskom kaštelu koji se prvi put spominje 1035. g. u carskom dokumentu. Kaštel gradi Vossalco, a nakon promjena vlasnika 1548. godine kaštel kupuje vitez Simone Rota čija je obitelj u njemu živjela do 1835. g.
Kaštel je sagrađen na litici, a na njegovom mjestu su vidljivi ostaci visećeg mosta, zidova, kula je dobro očuvana, dva velika kamena polu stupa. Kaštel je u rekonstrukciji pa možda jednog dana prošećemo njegovim zidinama.
Momnjanski muškat je jedinstven u cijelom svijetu.
Na tom području je vinska cesta na kojoj ima čak 23 vinarije. Također je tu i domaće bujsko pivo San Servol, najbolja maslinova djevičanska ulja i kralj šuma- tartuf.
Napravili smo kratki predah u Pivnici San Servolo, popili kavu i probali njihovu kraft pivu 🍻.
Malo mudrosti iz njihovog ineterijera 😁🍻🍺
Treći dan našeg vikend putovanja bio je rezerviran za još nekoliko gradića pa krenimo redom 😁 🏍️
Put nas vodi prema gradovima koji se nalaze iznad podne doline Drage kojom je tekla rijeka Pazinčica.
Prvi je Tinjan u rimsko doba poznat kao Attinianum. Od 1578. godine Tinjan se naziva gradom. Tinjan je poznat kao grad pršuta i kosira, pa svake godine ima dane pršuta i smotru kosira.
Svoj obilazak započinjemo od crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja koja je nastala u 18. st. u vrijeme kasnog baroka.
Iznad ulaznih vrata u crkvu na sredini je kip Bogorodice s djetetom, lijevo je kip sv. Šimuna, a desno sv. Jude Tadeja.
Zvonik je odvojen od crkve, njegova visina je 28 metara, a po kruništu se razlikuje se od većine istarskih zvonika.
Uz tinjansku školu Casamaru nalazi se spomenik njezinom najznamenitijem učeniku, tršćanskom i istarskom biskupu Jurju Dobrili.
Dolazimo do vidikovca nad Dragom.
Na vidikovcu se nalazi županski stol oko kojeg su u prošlosti sjedili župani i suci.
U neposrednoj blizini stola nalazi se kip sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika od poplava, siromašnih, ispovjednika i graditelja mostova.
Na Tinjanskom vidikovcu nalazi se i razglednica iz Tinjana iz 1922. godine.
Dolazimo do kućnog broja 17 gdje je rođen jezikoslovac i leksikograf Josip Voltić (1750.-1825.) autor trojezičnog Ričoslovnika, objavljen u Beču 1803. godine.
Romanička crkvica sv. Križa sagrađena krajem XIII. stoljeća
Spomenik Tinjancima nastradalim u II. svjetskom ratu
Fotografija Tinjana u 1898. godine možda su i u to vrijeme bili dronovi u akciji 😁
Vrijeme je za jednu “Ogledalo pic” 😁
Na svega 5 km od Tinjana nalazi se naselje KRINGA poznato po najstarijem europskom vampiru Juri Grando.
Na ulazu u Kringu nalazi se Europski suhozid. Njegova gradnja je započela 9.5.2007. a treba doći do Tinjana.
Njegova zanimljivost je da svaki posjetitelj može donijeti kamen iz bilo kojeg kraja svijeta i može ga ugraditi u njega. Za to dobiva certifikat.
Informacije možete dobiti u općini Tinjan na broj 052 626 090
Crkva sv. Antona iz 16. st.
Na samom trgu ispred škole nalaze se dvije kamene cisterne. Jedna cisterna je bila za mještane, a druga za učitelje.
Na samom groblju nalazi se crkva sv. Ane iz 1558. godine.
U središtu se nalazi župna crkva Sv. Petra i Pavla iz 1787. godine.
Naše traganje za bilo kakvim obilježjem o Jure Grandi završava na groblju, na kojem naravno nema apsolutno nikakvih tragova.
Sve spoznaje o njegovoj eliminaciji ostaju u knjizi J.V. Valvasora Slava vojvodine Kranjske, 1689. godine. Prema njegovom zapisu mještanin Kringe, Jure Grando umro je 1656. godine i pokopan je kao i svi. Već prve noći nakon ukopa ustajao je iz groba i hodao Kringom, te lupao na vrata kuća. Gdje je lupao tu je netko ubrzo umro. U svojim pohodima je svake noći obilazio i svoju udovicu, te je prisiljavao na obavljanje bračnih dužnosti.
Nakon šesnaest godina takvog terora, križanski župan Miho Radetić okupio je devetoricu mještana koji su iskopali grob. Iz njega su izvadili potpuno očuvano tijelo rumenih obraza. Pokušavali su ga probosti glogovim kolcem ali nisu uspjeli pa su mu odrubili glavu i zatrpali grob. Nakon toga, zaključuje Valvasor svoj zapis, Jure Grando više nikad nije uznemiravao mještane Kringe.
Nakon Kringe krećemo prema Svetom Petru u Šumi.
Svoje ime nosi po benediktinskom samostanu koji se prvi put spominje 1174. godine uz napomenu da je postojao 50 godina.
Nakon benediktinaca , 1459. godine u samostan dolaze pavlini, bijeli fratri. Crkvu sv. Petra i Pavla Apostola obnavljaju u gotičkom stilu. Crkva je ponovno posvećena 1755. godine, a barokno pročelje je krasi i danas.
Ona je od svih koji smo vidjeli na ovom putovanju najraskošnija.
Dvije bočne kapele djelomično su obložene oslikanim kožnim tapetama.
Orgulje potpisuje ljubljanski orguljar Johan Georg Eisl.
U njoj se čuva i čudotvorna slika Majke Božje koja je prema predaji proplakala krvavim suzama.
Naša Saga o zelenoj Istri mora ići i u 4. dio pa nastavak slijedi 🔜 Beram… Zarečje … Dvigrad 🔚
Do slijedećeg posta pozdravljaju Vas Motopustolovine 🏍️